Djeca danas odrastaju u obiteljima u kojima oba roditelja rade puno radno vrijeme. Roditeljima je teško balansirati između posla i obitelji te se često žale da su pod stresom, da im dan kratko traje, da neke stvari rade polovično i ne osjećaju zadovoljstvo u tome (kao da su na autopilotu), da su umorni, stalno negdje žure i ne provode kvalitetno vrijeme sa svojom djecom.
Stres je nespecifični odgovor tijela na zahtjeve i promjene, definira se kao rezultat procjene da nemamo kapacitete uspješno odgovoriti na zahtjeve neke situacije. Zapravo je stres svaki zahtjev za novim prilagođavanjem. Razlikujemo pozitivni stres kada imamo puno obaveza i uspješni smo u njihovom savladavanju. Osjećaj je umor i zadovoljstvo. Negativni stres se javlja pod stalnim napadom izazova, obaveze i zadatke nam je teško savladati, preopterećeni smo, a navečer umorni i iscrpljeni.
Roditeljski stres se opisuje kao uznemirujući osjećaj prema sebi i djetetu, a takvu uznemirenost i neugodu roditelj direktno pripisuje zahtjevima roditeljstva koji se pred njih postavljaju. Izvori roditeljskog stresa nisu za sve roditelje isti, odnose se na više područja roditeljstva.
STRES POVEZAN S ODREĐENIM KARAKTERISTIKAMA DJETETA – zahtjevno dijete – bolesno dijete – neprilagođeno dijete – neispunjena očekivanja od djeteta
STRES POVEZAN S KARAKTERISTIKAMA RODITELJA – doživljaj sebe kao lošeg roditelja – velik broj roditeljskih zahtjeva (osobito u obitelji s više djece)
STRES POVEZAN S ODNOSOM DIJETE – RODITELJ – ovisnost djeteta o roditelju – neispunjena roditeljska očekivanja od djeteta – neuspješnost u discipliniranju djeteta – komunikacija s djetetom
STRES POVEZAN S KARAKTERISTIKAMA OKOLINE – nedostatak podrške – loša materijalna situacija – zahtjevnost drugih uloga
Kao što je važno znati otkuda dolazi roditeljski stres, važno je da roditelji prepoznaju njegove simptome kako bi mogli naći adekvatne načine nošenja sa stresom. Simptomi se mogu očitovati na:
1. TJELESNOJ RAZINI – stalan umor, pobolijevanje, napetost, ubrzan rad srca
2. KOGNITIVNOJ RAZINI – teškoće u koncentraciji, stalna briga o nečemu, zaboravljivost
3. EMOCIONALNOJ RAZINI – neugodni osjećaji poput straha, ljutnje, tuge, razdražljivosti, bezvoljnosti
4. PONAŠAJNOJ RAZINI – napetost u odnosima, gubitak interesa za aktivnosti koje smo do tada s lakoćom i žarom obavljali, razdražljivo ponašanje
Važno je da roditelji sebi dopuste priznati da su pod stresom i da to ne znači da su loši roditelji. Roditeljstvo je zahtjevan posao za kojeg nema recepata ni pravila i neizbježno je da se kao roditelji nađemo u situacijama u kojima ne znamo kako se ponašati i što raditi. Roditeljima koji su u stresu treba: VRIJEME ZA SEBE, PODRŠKA, OSJEĆAJ DA IH DRUGI RAZUMIJU I DA IM ŽELE POMOĆI.
U balansiranju između posla i obitelji, roditelji bi trebali osvijestiti s kakvom energijom ulaze u kuću, jer djeca znaju pokupiti energiju svojih roditelja. Ako su ljuti jer nisu uspjeli obaviti radni zadatak do kraja, pokazati ih pred djetetom kao „Ljuta sam jer nisam stigla sve završiti što sam trebala danas na poslu i plačem jer mi se tako lakše nositi s tim“. Time učimo dijete da su sve emocije dobrodošle u njihov dom, vlastitim primjerom učimo dijete kako se nositi s emocijama te dopuštamo sebi da ih pokažemo i proživimo.
Kako možete pomoći sebi?
Pojednostavnite život – mnogi od nas uzimaju više obaveza, zadataka nego što ih možemo obaviti. Naučite reći “ne” kada to mislite.
Spavajte dovoljno – u prosjeku nam je dovoljno 7- 8 sati sna tijekom noći. Ako sebi uskraćujemo san, možemo doživjeti probleme u raspoloženju i pamćenju. Što ste odmorniji, bolje ćete se nositi sa životnim izazovima.
Ne shvaćajte stvari osobno –“Ništa ne shvaćaj osobno. Kakvo god da je mišljenje ljudi o tebi, pozitivno ili negativno, to je samo njihovo mišljenje, a ne istina. I ono je uvijek posljedica njihovih sadržaja, njihove životne priče, uspjeha, padova, frustracija, očekivanja, radosti i bolova.” Meša Selimović Vježbajte – jedan od najboljih načina da ojačate sebe protiv stresa je vježbati redovito. Znam da nismo svi ovisnici o teretani. Sjetite se što ste voljeli raditi kao dijete – preskakati konop, voziti bicikl?
Ciljajte prema nesavršenstvu – mnogi od nas imaju internaliziran nečiji glas u svojoj glavi (kritični roditelj, nastavnik,…) i osjećamo da nikad nismo dovoljno dobri. Ciljati savršenstvu kreira konstantan stres. Ako ste preumorni očistiti kuću prije dolaska rodbine na ručak, dopustite sebi biti dovoljno dobri (eng. good enough).
Udahnite, izdahnite – nekoliko sporih, smirujućih udisaja i izdisaja mogu resetirati vaš stres.
Igrajte se – sjetite se kao ste se prije zabavljali! Za mnoge roditelje, život je izvršavanje zadataka. Bez vremena da nahranimo svoju dušu, postajemo osjetljiviji na frustraciju i stres. Smijte se. Pričajte viceve. Crtajte. Organizirajte plesno takmičenje sa svojom djecom. Ovi mali koraci mogu vam pomoći da se spojite sa zaigranim i sretnim dijelom sebe koji često bude zakopan ispod liste zadataka za taj dan.
Radite jednu po jednu stvar – u svrhu efikasnosti, mnogi roditelji žongliraju s puno obaveza odjednom. Usporite. Fokusirajte se na ono što radite u tom trenutku.
“Postoje izazovi roditeljstva na koje možete biti spremni. Ali mislim da se nitko na svijetu ne može pripremiti na bezbroj stresnih situacija tokom toliko godina – od male bebe, preko predškolskog i školskog uzrasta, pa sve do završetka puberteta (nerijetko i nakon toga).“ Emma Kenny, dječja psihologinja.
PIŠE: Marija Mojaš-Andrijašević, pedagoginja