Maja Proso, mag.act.soc.,univ.spec.act.soc., stekla je magisterij socijalnoga rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te se specijalizirala za superviziju psihosocijalnog rada. Neke od dodatnih edukacija kojima je proširila svoje znanje jesu: „Zlostavljanje djece-nasilje u obitelji“, „Izazovi rada s djecom i mladima u udruženim smetnjama“, „Procjena, planiranje i izvještavanje u izvršavanju maloljetničkih alternativnih sankcija“, „Tools4U-trening kognitivnih i socijalnih vještina za mlade prijestupnike“, „Move- kratka motivacijska intervencija“, „Gubici i podrška u procesu tugovanja“, “Podrška i pomoć nakon traumatskih događaja”, „Manipulacija djecom u razvodu braka“, “Kako motivirati promjenu ponašanja”, “Proces psihološkog savjetovanja: preduvjeti, načela i faze njegova vođenja”, „Motivacijski intervju“, “Sistemsko pristupanje obitelji“. Trenutno sva ta znanja provodi u praksu u Obiteljskom centru, Područnoj službi Splitsko-dalmatinskoj. Svoje višegodišnje iskustvo upoznavanja različitih obiteljskih dinamika podijelila je kroz neke od izazova u blagdansko vrijeme.
Vrijeme blagdana se prezentira kao jako sretno i veselo doba godine koji u fokusu ima zajedništvo i obitelj. Većini ljudi i jest tako, to je vrijeme kada provode vrijeme sa svojom užom i širom obitelji u harmoniji i toplini zajednice. Međutim, važno je razumjeti i drugu stranu „blagdanske medalje“, odnosno osvijestiti da postoje pojedinci i obitelji kojima je ovo razdoblje upravo suprotno. Počevši od imperativa sreće i blagostanja, s kojim se nerijetki teško nose. Zimsko razdoblje je općenito izazovnije zbog kraćih dana, smanjenih interakcija, više zatvaranja u kući. Sukladno tomu ide i sindrom „zimskog bluesa“ koji utječe na ljude da se češće osjećaju depresivnima. U tom smislu, Božić kao potpuno suprotan ostatku zimskoga razdoblja, može biti okidač za neke. Osobama koje imaju poteškoće ili nisu u psihološkoj ravnoteži susreću se sa dosta izazova prilikom ovoga razdoblja, pogotovo uz pritisak imperativa sreće i zadovoljstva, koji im dodatno narušava mentalno zdravlje. Također je zahtjevno ljudima koji su doživjeli gubitak voljene osobe i u procesu su tugovanja. Njih ovaj period asocira na osobe u čijoj bi fizičkoj blizini rado uživali ali njih nema i to ih može vratiti u prethodne faze tugovanja iz kojih su izašli. Skupina za koju je ovo razdoblje također teško, i kojoj pomaže Obiteljski centar, su djeca razvedenih roditelja. Na blagdane se naglašava nemanje jedinstvenoga doma, što dodatno otežavaju roditelji koji ne komuniciraju dobro. Osim za djecu, roditeljima je jednako izazovno jer se najčešće moraju nositi s time da neće provesti Božić sa svojim djetetom. Razlog tomu je što sudske presude većinom zaključe naizmjenično provođenje blagdana ali roditelji mogu surađivati i unatoč presudi, barem u nekom dijelu, Božić provesti zajedno. Ako roditelji komuniciraju i surađuju mogu dogovoriti zajednički ručak, večeru ili neko druženje, šetnju, koja bi uvelike olakšala i djeci i njima.
Financijski izazovi
Financijski pritisak nastaje kada želimo bogatu trpezu, trebamo kupiti poklone a nemamo dovoljno financijskih sredstava za sve to. Iznimno je lako u tim trenucima pokleknuti pritisku i proklizati u dug, minus, rate na kratici i slično. Treba odoljeti pritisku za uspoređivanjem bogatstvo blagdanskoga stola s onim viđenim na društvenim mrežama. U ovim trenutcima važno je osvijestit ono što je uistinu bitno a to je okupljanje oko toga istoga stola i ako želimo, prenošenje tradicije drugim generacijama prezentiranjem određenih jela. Također, istraživanja su pokazala da društvene mreže nemaju veze sa realnošću tako da se zapravo upada u dugove zbog nečega što realno ne postoji. Drugom pritisku kojemu je važno odoljeti je kupovanje jako vrijednih poklona. U primjeru kupovanja poklona djeci, to može biti da odolimo potrebi da kupimo najnoviji model mobitela. Tim činom ne šalje se pozitivna poruka djeci, niti ih se uči o istinskim vrijednostima. Ujedno tako, tijekom cijele godine važno je slati poruku da financijska vrijednost stvari nije važna.
Ključno je razumjeti da je ispod svake želje, potreba. A potreba je ona koju je uistinu važno ispuniti. Pa tako, u primjeru sa mobitelom, prava djetetova potreba je pripadanje svojoj vršnjačkoj skupini. Ova potreba je pogotovo izražena u adolescenciji, kada vršnjaci prelaze na prvo mjesto a roditelji dosta niže. Oni se žele oblačiti poput svoje vršnjačke grupe, slušati istu glazbu, imati isti mobitel, biti na istoj društvenoj mreži- odnosno, žele pripadati. Kada ovo razumijemo, možemo poslati poruku da je važno biti prihvaćen u društvu, a ne imati najnoviji mobitel. Jednako tako, darivanje odraslih ne treba biti veliki financijski izdatak. Važnije je da se sa nekom sitnicom pokaže kako smo pažljivo slušali i odabrali nešto što ispunjava njihovu potrebu.
Izazovi u različitim interakcijama
Blagdansko vrijeme često je razdoblje povećanog stresa za ljude svih uzrasta. Dolazi do prekida uobičajenog dnevnog rasporeda i rutine, što može biti posebno izazovno za bebe, starije osobe, ali i za odrasle koji se inače oslanjaju na predvidivost svakodnevice. Iako su blagdani često povezani s ugodnim događajima i susretima, narušavanje životnog ritma i tempa nerijetko dovodi do frustracija, napetosti i emocionalne preopterećenosti.
U takvom kontekstu povećana je vjerojatnost da ćemo se naći u interakciji s osobama s kojima imamo narušene ili opterećene odnose. Upravo tada važno je osvijestiti razliku između osobne odgovornosti i odgovornosti za odnos. Način na koji pristupamo određenoj situaciji uvijek je dio naše osobne odgovornosti. To uključuje odluku hoćemo li i koliko komunicirati, koje granice postavljamo, koliko smo spremni na fleksibilnost i na koji način ćemo izraziti svoje potrebe i stavove.
Ovisno o prirodi odnosa, stupnju narušenosti i našoj trenutnoj emocionalnoj snazi, možemo birati različite načine ponašanja. Primjerice, možemo odlučiti privremeno pomaknuti vlastite granice u određenom odnosu – primjerice samo za taj dan – kako bismo očuvali mir ili zbog važnosti drugih odnosa koji su nam vrijedni. S druge strane, možemo odlučiti zadržati granicu i time zaštititi vlastiti integritet. Obje su opcije legitimne, ali ono što ih čini odgovornima jest svjesna odluka i jasna komunikacija.
Ako se odlučimo na zadržavanje granice, važno je drugim članovima obitelji objasniti razloge takve odluke, bez optuživanja i potrebe za opravdavanjem, te im ostaviti prostor za vlastite reakcije. Jednako kao što smo mi odgovorni za svoje postupke i način komunikacije, tako su i drugi odrasli članovi odgovorni za svoje emocije i ponašanja.
Na razini obiteljske ili grupne dinamike, određena ponašanja dodatno otežavaju odnose i stoga ih je važno izbjegavati. Ignoriranje pojedinog člana obitelji ili njegovo negativno označavanje može produbiti osjećaj isključenosti i nerazumijevanja. Umjesto toga, korisno je pokazati razumijevanje i suosjećanje, uz jasno postavljanje granica. Primjerice, ako se član obitelji ponaša na način koji ostalima nije prihvatljiv i time privlači pažnju, važno je pokazati da je viđen i saslušan, ali istodobno jasno definirati do koje smo mjere spremni sudjelovati ili pomagati.
Jednako tako, treba izbjegavati tzv. „simptomatsko“ isturanje jednog člana obitelji. Obitelji koje se suočavaju s teškoćama ponekad nesvjesno jednog člana postavljaju u ulogu problema, vjerujući da će se „saniranjem“ tog ponašanja obiteljski odnosi vratiti u ravnotežu. Time taj član preuzima teret cjelokupne obiteljske dinamike, što je dugoročno neodrživo, nepravedno i emocionalno iscrpljujuće.
Komunikacija
Komunikacija temeljena na razumijevanju i suosjećanju je važna kako bi blagdani svima prošli što ugodnije. Svaka osoba raspolaže različitim kapacitetom za nošenje sa životnim događajima, ovisno o trenutačnim okolnostima, mentalnom zdravlju i iskustvima iz prošlosti. Upravo zato važno je ostaviti prostor za individualne razlike. Na osobnoj razini, svi mogu iskomunicirati svoje osjećaje, granice ili poteškoće s ostalim članovima obitelji koji tada imaju mogućnost prilagodbe u korist tomu. I kada treba pružiti pomoć, važno je da budemo praktična pomoć a ne rješavači problema. Preuzimanjem odgovornosti umjesto druge osobe šalje se poruka da ona nije sposobna ili dovoljno kompetentna, što može negativno utjecati na samopouzdanje i samopoštovanje. S druge strane, poruka poput: „Tu sam ako zatreba, vjerujem da možeš pokušati sam/a“ istovremeno pruža sigurnost i potiče osjećaj vlastite snage i odgovornosti. Takav pristup poštuje autonomiju druge osobe i gradi odnos ravnopravnog dostojanstva.
Piše: Lea Baras, studentica sociologije