Kako reći ne

Riječ “ne” često tumačimo  osobno, kao nešto što ne govorimo u svoju korist nego protiv sugovornika. Sugovornik to doživljava kao odbijanje, i katkad reagira burno, pogotovo kad je riječ o djetetu, te dolazi do sukoba. Većina bi roditelja najradije svojoj djeci stalno govorila “da”. Potaknuti ljubavlju, grižnjom savjesti, željom da im nadoknade vrijeme koje provode odvojeni, željom za izbjegavanjem sukoba… Reći “da” sasvim je ispravno i moguće je to čak neprestano govoriti. No vrlo je pogrešno reći “da” zbog pogrešnih razloga – zato što ne želite ili ne možete reći  Roditeljsko ne će kod  djeteta izazvati negodovanje, protest, plač i ljutnju. Takvi su osjećaji i reakcije nužni za proces učenja i s time će se u životu često susretati. To ne znači da ste loš roditelj ili da ste povrijedili dijete. Ugoditi osobama koje volimo znači ugoditi i sebi, a ne ugađati drugima bez izražavanja svojih želja i potreba. Zbog obzira prema drugima, moramo upoznati svoje granice i definirati sami sebe. Tek ćemo tada uspostaviti ravnopravne odnose. Dijete koje nauči slušati “ne” i s time se nositi znat će i samo odgovoriti “ne” u različitim situacijama; pri susretu s drogom, alkoholom, rizičnim ponašanjima…